Stari grad Samobor.

Prije izleta na Japetić, skrećemo u Samobor i obilazimo stari grad. Stari grad Samobor je srednjovjekovna utvrda u ruševnom stanju iznad Samobora. Ruševine podsjećaju na bogatu prošlost samoborskog kraja (još da su bolje očuvane).

Nepunih dvadeset godina nakon što je Samobor, poveljom kralja Bele IV., dobio status slobodnog kraljevskog trgovišta (1242.), vlastelini – pristaše češkog kralja Otokara, na brdu Tepec (250 m) grade kameni utvrđeni burg – zamak. Zamak je od tada promijenio mnogo vlasnika iz velikaških obitelji (Babonić, ugarsko-hrvatski Kralj, Celjski grofovi, Frankopan, Tržački grofovi, Tahy, Auersperg, Kiepach), koji su ga dograđivali i pregrađivali, tako da je polako gubio svoju fortifikacijsku funkciju i postupno se pretvarao u ladanjski dvorac. Na kraju 18. stoljeća, iz dvorca se iseljavaju posljednji stanari (Erdödy i Kulmer) i od tada počinje njegovo propadanje.

Nakon obilaska samoborskog starog grada krećemo prema izletištu Šoićeva kuća. Vozimo se cestom kroz usku dolinu potoka Lipovečka Gradna. Kod naselja Smerovišće ulazimo u Park prirode Žumberak–Samoborsko gorje. Zbog očuvane prirode je 1999. godine, prostor odavde pa sve do slovenske granice proglašen Zaštićenim područjem. S obzirom da je područje djelomično kultivirano, poput mozaika ga izmjenično prekrivaju šume (većinom bukove), livade, pašnjaci, voćnjaci i vinogradi. Park krase brojni izvori, potoci, slapovi, ponori, kao i veći broj spilja i jama.

Kod Šoićeve kuće (385 m) parkiramo automobil. Daleke, 1925. godine, otkupljena je napuštena željeznička postaja šumske željeznice u Lipovečkoj dragi, te je 1931. uređena u planinarsku kuću “Šoićeva kuća pod Lipovcem” koja je ostala do danas važno polazište planinarskih tura prema Samoborskom gorju.

Za uspon na Japetić biramo tzv. put preko livada. Kod raspela, 200 metara dalje od izletišta, skrećemo desno preko mosta na Lipovečkoj Gradni i hodamo po strmoj asfaltnoj cesti koja prestaje kod zadnjih seoskih kuća. Dalje se uspinjemo kolnim putem kroz šumu pa zatim dobro markiranom stazom preko gornjeg ruba livade Leskovica ulazimo u šumu. Nakon strmog uspona kroz šumu izlazimo na Dugu dragu. Do ovdje je nekoć vodila pruga šumske željeznice, kojom su se posjećena stabla spuštala do Lipovečke drage, gdje je bila pilana.

Na početku Duge drage se nalazi odvojak s glavne staze, kojim se za nekoliko minuta stiže do mjesta na kojem je 1926. godine, podružnica Hrvatskog planinarskog društva u Samoboru otvorila “Mesićevu kuću” – prvu planinarsku kuću u Samoborskom gorju (izgorjela već 1931.).

Duginom dragom nastavljamo do križanja planinarskih staza na Katinom krču. Krećemo livadom na lijevo, prema planinarskom domu na Žitnici, ali ubrzo, kod oznake, ponovo skrećemo lijevo u šumu – prema vrhu Japetića.

Okić i Plešivica, vidik s vrha Japetića.

Japetić je sa svojih 879 metara nadmorske visine najviši vrh Samoborskog gorja. Vrh se nalazi u zapadnom dijelu gorja, na šumovitoj glavici koja se uzdiže iznad livada na vršnoj visoravni. Stara bukova šuma na vršnom dijelu Japetića je zbog bogatstva biljnim vrstama dobila status posebnog rezervata šumske vegetacije. S vrha ne bi bilo vidika da 1959. godine na njega nije postavljen 12 metarski željezni vidikovac. Ovaj vidikovac je od 1889. godine stajao na najvišem vrhu Medvednice dok ondje nije sagrađen TV toranj, tada je u dijelovima prenesen sa Sljemena i ovdje ponovno sastavljen. S terase vidikovca se vidi cijelo Samoborsko gorje i šira okolica, ponekad, za izuzetno lijepog vremena, vidi se sve do Alpa. Nemamo sreće s vidljivošću, ali smo zato nagrađeni šarenilom proljetnog cvijeća.

Vraćamo se na stazu i uskoro dolazimo do planinarskog doma. Japetić je poznat po osunčanim padinama na kojima se prostiru livade s brojnim zaštićenim i ugroženim biljnim vrstama. Najpoznatija livada je Žitnica, koja se strmo ruši prema Jastrebarskom, pa se s nje pružaju krasni vidici prema jaskanskom podgorju i pokupskoj ravnici. Na vrhu livade se nalazi planinarski dom Žitnica (815 m) koji je zbog mogućnosti prilaza automobilom omiljeno odredište izletnika i parajedriličara (kojima je strma livada idealno uzletište).

Stari grad Lipovec.

U povratku se vrlo kratko vraćamo istom stazom kojom smo došli i zatim na prvom križanju planinarskih staza skrećemo desno u šumu prema Velikim vratima. Spuštamo se strmom šumskom stazom do asfaltne ceste, stotinjak metara ispod prijevoja Velika vrata koji dijeli Japetić od ogranka Oštrca. Cesta se u velikom zavoju spušta prema Malom Lipovcu, međutim mi nastavljamo pješačkom stazom koja obilazi osamljenu kuću (i opasnog psa, na sreću vezanog) te se spuštamo po Vučjoj dragi do mjesta gdje staza izlazi na cestu, nešto prije Malog Lipovca. Ostao je još najgori dio – tabananje po asfaltnoj cesti uz potok Lipovečku Gradnu do Šoićeve kuće.

Na kupolastom brežuljku iznad “Šoićeve kuće”, obrastao šumom, nalazi se Stari grad Lipovec. Stari grad datira iz 13. stoljeća, kada sin Jaroslava Okićkog dobiva od kralja Bele IV. dozvolu za gradnju kastruma Lipovca. Njime su kasnije upravljali kneževi Babonići i Frankopani, a napušten je vjerojatno u 17. stoljeću. Danas je u ruševnom stanju, no još se ističu zidine obrambene kule i prostorija za stanovanje, te bunar.

Satnica planinarske ture:

Šoićeva kuća – 1.10 – križanje na Katinom krču – 0:30 – vrh Japetić – 0:20 – planinarski dom Žitnica – 0:40 – Velika vrata – 0:30 – Mali Lipovec – 0:10 – Šoićeva kuća